Cpt.N_fo

"Engage" - JLP in TNG

13.01.2009.

Vrijeme

Kao vrijeme je da se krene, je li... Taj već ofucani jezički konstrukt, karakterističan za legendarne i ne tako legendarne "apativce", koristim i ja evo... No bez namjere, čisto da započnem nekako post... I ne, ne post kao post, nego post kao post... Radim nekoliko stvari istovremeno... To mi nije baš najpametnije, to mi je zapravo veoma glupo, no bez obzira, radim... Multitasking je "blagodat" ( hajde da izbjegnemo riječ blagoslov ), ljudima data uoči svitanja 21-og vijeka... Ili su si je ljudi sami dali... Ili im je nametnuta... Kako god... Zanima me rezultat trenutnog napora. Zanima me u kolikoj mjeri je moguće manipulisati percepcijom vremena. Naseliti drugo vrijeme. Teleportirati slušaoca/gledaoca u drugu vremensku... Osovinu? Zanimaju me mehanizmi, analiziram ih, koji se koriste da od jedne sekunde napravimo tri, a od tri sekunde jednu... Poznati su mi neki... Neki ne... However... Whatever...

16.11.2008.

Magija













"Magie kann nicht alles. Mut ist die wahre Magie."

19.08.2008.

Darkness by Lord Byron

14.08.2008.

Firefly

08.08.2008.

Playlist










Moram se nekolicinom riječi osvrnuti na playlist-u koja vjerovatno prepadne/će da prepadne svakog zalutalog posjetioca moga nesvrsishodnog bloga.

Naime, nije riječ o nekom jeftinom best-off/u " umjetničke" muzike. Ni nakon 25 godina posvećenih proučavanju formalnih struktura zvuka i interpretiranju istih, ja ne znam odgovor na pitanje "Šta je muzika?", da ne govorim "Umjetnost?"... A definisanje slogana "Umjetnost/Muzika, Umjetnička muzika?", to je van dometa svake moje potencijalne komprehensije, van dosega moga intelekta, ad aeternus, sve do terminiranja mi ovotjelesne personalne egzistencije... No ne radi se samo o meni, je li... Šta znači svijetu moje neznanje? Ništa... Kao i svačije tudje... Sa nama ili bez nas, kosmos je isti, Energieerhaltungsgesetz na snazi... Valjda, je li... Čini se... Svima pametnim naučnicima barem... Kako god, poenta je da umnogome pametniji od mene vele da ne znaju... A pošto i oni vele da ne znaju, govorim si kako možda i nisam u krivu kada kažem da ni ja ne znam... Dalje... Tvrde kako se to nikada neće ni saznati, kako odgovora na to pitanje, vjerovatno, nikada neće ni biti... A ako ga ikada bude, onda će Ova Muzika umrijeti; Ova Muzika, Ovaj Zvučni Manifest Ljudske Potrage, Očaja, Težnje, Sna... Muzika grešnog, izgubljenog, pod ovim nebeskim svodom tako sićušnog Homo sapiens-a, kojeg je ipak, na ovome svijetu bez pandana, borba, iz eona u nagonskim obitavanjima provedenima, ka Bach-ovoj "Matthaeus Passion", Verdi-jevom "Requiem-u", Purcell-ovoj "Music for the Funeral of Queen Mary", uzdigla... Kako god, uvijek je jedno izgubljeno dobiveno drugo... Tako je i sa ovim poviše spomenutim odgovorom... Dobiveni odgovor je izgubljena muzika, čini se... Onda se pitam šta je na putevima po bespućima za saznanjima vrijedno žrtvovanja... Saznanja su, ponekad, samo izmet najbajnijih gurmanskih užitaka potraga... Definisanje Božanskog; koji apsurd... No čovjeku uvijek treba neki opis, zakon, terminus, neko objašnjenje koje oduzima strah, tu evolutivnu zaostavštinu borbe protiv izumiranja; jer je misleći, po definiciji nekoj opet, samodatoj, je li... Čini mu se barem ( a po svemu sudeći, nije, ipak, na neki način, u krivu ) da je već pomenuti misleći... Linearan je... ( i opet, nije ni kriv što mu se čini da je linearan, ima tu i fizikalnih parametara u igri, Boga, toliko toga što ne slutimo )... Omedjen kockom granica svojih čulnih percepcija... No ja se indiferentno nadam da ćemo možda nekada da realiziramo da su sanjari i filozofi bili upravu kada su govorili da vidimo samo sjene obrisa nepojmljivih realnosti... Kierkegaard reče ( no ipak ne ostade živ, je li ) da se čovjek ničega toliko ne boji kao poimanja svojih mogućnosti... Mi težimo ( moramo, ne bi valjalo da ne težimo, valjda ) koordinatnim sistemima, jer, da nam ne bi bilo dosadno ( dosada nije dobra stvar ) moramo ih izbjegavati, a da bismo bili svjesni realnosti izbjegavanja, moramo biti svjesni postojanja objekta izbjegavanja... A da bismo bili svjesni pomenutog objekta, mora nam biti u dometu jednog od čula, inače je nepostojeći, mora nam biti makar na krajnjem obzorju horizonta... Inače smo izgubljeni, izgubljeni bez onoga što želimo da izbjegavamo... Obuzima nas tuga, strah... Od samoće, od nas samih...

...

Playlist-a sadrži jedan snimak iz 1941-e... Njemački snimak, "hitlerovske" Njemačke snimak Bach-ovog " Erbarme dich, mein Gott "... Slučajno naidjoh, je li... U životu su rijetki, prerijetki, skoro pa nepostojeći, ( u nekim od Boga prokletim sudbinama zaista nepostojeći ) momenti u kojima osjetimo blizinu istinskog, kada instantno znamo da gledamo u oči sudbinskom, momenti, koji su, poput crvotočina, kompresori svih vremena u jedno jedino - Vječno... Ne vjerujem u slučajnost... Ne vjeruju ni mnogo pametniji od mene... Uvijek nas nadje ono što tražimo, čekamo, slutimo, taj San koji nosimo u duši, duboko sakriven, zaštićen, od dušmana i nas samih, od našeg straha da ga ne izgubimo, ne povrijedimo, ne razbijemo; duboko skriven pod patchevima poststoicizma, za čija spravljanja postoje fenomenalni recepti u svakoj pristojnijom knjizi - priručniku za globalističke i ne toliko globalističke biznismene...

Nakon prvog tona sam znala da, Nebesima hvala, svjedočim jednom takvom zabilježenom momentu... Ne znam ništa o zvaničnoj istorijskoj pozadini pomenutog tonskog zapisa... Čini mi se da ni ne želim da znam... Dovoljno znam o svojoj potrazi za njime... Prvi ton violine već neupitno govori da Ona priča priču Raja i Pakla, priču Tuge tamne poput nevidljivog dna mitskih bunara sa vrhova Planina koje niko vidio nije; priču o svjesnosti nadolaska najveće od svih tama, ultimativne tame, tame s kraja svijeta, čije Crno će ugledati samo najnesretniji medju najnesretnijima... Priču očaja zbog tolike mržnje, priču Neshvatanja... Ne znam da li sam ikada čula iskreniji zvuk violine, zvuk koji poput fotokopir aparata preslikava srce, dušu i misli violiniste: " još ovaj tren i ova muzika, posljednja... Erbarme dich, mein Gott... Nad nama, grešnima ", veli... Naizgled indiferentna pratnja simbolizira konstantu protoka linearnog, neminovnog, sat; taj mrski mjerač prolaznosti, mjerač vremena koje neumoljivo teče, sabijajući svaku Opjevanost, svaku postojeću Priču, svaki nedosanjani san, u još mrskiji tok... Bijeg je nemoguć, dezertera nema... Nestvaran vokal boje udovičinog glasa, kiselošću litara progutanih slanih suza obojenog, zatamnjenog naporom suzdržavanja od jecaja, željom za "Otpjevati do kraja", kao nikada prije... Jer poslije, jer sutra, vjerovatno, najvjerovatnije, ne postoji... Njemačka... Goethe i III Reich... " Što više krošnjom idemo ka nebu, to dublje korijenjem poniremo ka paklu ", reče Milorad Pavić u svome Hazarskom Rečniku... I ostade živ...


Ah da, lista... Izvodi, naravno... Loš youtube kvalitet zvuka... No to nije važno... Je li...


Purcell - Funeral Music For Queen Mary; Hear my Prayer, oh Lord
Wagner - Die Walkuere; Das Rheingold
Schönberg - Verklärte Nacht
De Machaut - Messe Pour Notre Dame
Verdi - Dies Irae ( Requiem )
Mozart - Idomeneo ( Oh voto tremendo )
Cage - Imaginary Landscape No. 1
Bach - Matthäuspassion ( Erbarme Dich, mein Gott )
Debussy - La Mer
Ravel - Concerto In G, 2nd Mvt.
Bruckner - 4th Symphony
Schubert - " Die Unvollendete "


Za kraj, po bosanski: poj*o *ovno ko nikad čuo, hhh... hh... h... khm.

07.08.2008.

S. Kierkegaard - " Entweder-Oder ", itd...









M. C. Escher - " Schmetterlinge "


S. KIERKEGAARD - " Entweder-Oder "

DIAPSALMATA
                 ad se ipsum.

"Grandeur, savoir, renommée,
Amitié, plaisir et bien,
Tout n'est que vent, que fumée:
Pour mieux dire, tout n'est rien."


Was ist ein Dichter?

Was ist ein Dichter? Ein unglücklicher Mensch, der heiße Schmerzen in seinem Herzen trägt, dessen Lippen aber so geartet sind, daß, während Seufzer und Geschrei ihnen entströmen, diese dem fremden Ohr wie schöne Musik ertönen. Es geht ihm, wie einst jenen Unglücklichen, die in Phalaris' Stier durch ein sacht brennendes Feuer langsam gemartert wurden, deren Geschrei nicht bis zu den Ohren des Tyrannen dringen konnte, ihn zu erschrecken: ihm klangen sie wie heitere Musik. Und die Leute umschwirren den Dichter und sprechen zu ihm: »Sing uns bald wieder ein Lied;« das heißt: mögen neue Leiden deine Seele martern, und mögen deine Lippen bleiben, wie sie bisher gewesen; dein Schreien würde uns nur ängsten, aber die Musik, ja, die ist lieblich. Und die Rezensenten treten herzu und sprechen: So ist es richtig; so soll es gehen nach den Regeln der Ästhetik. Nun, das versteht sich, ein Rezensent gleicht einem Dichter auf ein Haar, nur dass er nicht die Pein im Herzen, nicht die Musik auf den Lippen hat. Siehe, darum will ich lieber Schweinehirte sein auf Amagerbro und von den Schweinen verstanden werden, als Dichter sein und von den Menschen mißverstanden werden.


F. PESSOA

BASTA PENSAR EM SENTIR
 
Basta pensar em sentir 
Para sentir em pensar. 
Meu coração faz sorrir 
Meu coração a chorar. 
Depois de  parar de andar, 
Depois de ficar e ir,  
Hei de ser quem vai chegar 
Para ser quem quer partir. 

Viver é não conseguir.

20.07.2008.

U potrazi za beskonačnom formalnom strukturom

Imam ( samo ) jedan problem.

Naime... Kako koncipirati muzičku strukturu koja je nalik Möbius strip-u, a da nije nadgradnja/varijacija formalnih konstrukcija ponavljanja, imitacije, Krebs-a i Krebsumkehrung-a, itd... S obzirom da mi naš vremensko-prostorni kontinuum ne dozvoljava plastični prikaz, preslik, implement već navedenog, ( realnost drugačijih fizikalnih parametara bi bila neophodan čimbenični faktor za praktičnu realizaciju, je li ) shvaćam da se zapravo nalazim pred jednim matematičko-filozofskim problemom, no više matematičkim?, više filozofskim?... Ne znam. Za sada čak ni ne nazirem. Zapravo, čini mi se da je ovaj moj pokušaj podjele greška... Jer MA/FI su jedno od drugog neodvojivi; kao takvima im, krovno, moram i pristupiti... Logika je/će biti neizbježan funkcionalni parametar u okvirima koordinatnog sistema koji će imati za zadatak rješavanje praktične primjenjivosti forme na/u partituralni kontekst. Ali logika, sama po sebi, nije treća funkcija; ona je sastavni dio matematičkog i filozofskog. Ona je kao takva vezna karika. No, bez obzira na istinitost ove konstatacije, čini se da moramo promisliti o faktu da ipak, jedna toliko/tako vezna, krucijalana komponenta,  toliko sastavna i elementarna u okvirima oba čimbenika, upravo iz navedenih razloga eventualno formira treću funkciju?

Djelo biva komponovano za Trio Gahl Ι Stump Ι Huang.


Simetrija Simetrija I Simetrija II Simetrija III Simetrija IV Simetrija V
15.04.2008.

UTOPIA PLANITIA 2008 - Composition for violin, organ, electronics & Space Exploration

05.02.2008.

Delphic expanse








" The Delphic Expanse was an area of space approximately 50 light years from Earth. While its exact dimensions were unknown, Vulcan scientists estimated the Expanse to have been about 2,000 light years across in the 22nd century.

At that time, it was also surrounded by thermobaric clouds that made it difficult to enter and exit the region. It was generally avoided by Vulcan ships because of various spatial anomalies existing inside; in some parts of the Expanse the known laws of physics did not seem to apply..."


memory-alpha.org

NGC3372 LIEDER

07.12.2007.

Konačno da se i ovo objavi...Parody on Folkmania and quasi know-how: BUGARSKO 7/8

Iako je prošlo šest godina od snimanja ovog EPOHALNOG
video klipa, hehe, pomislih da je krajnje vrijeme da se konačno počne širiti www-bom.




Video je sniman u legendarnoj tuzlanskoj kafani "Kazan Mahala", u ljeto 2001-e godine. Svrha mu je bila predstavljanje grada kao i kamernog sastava Revolucionario na Bijenalu mladih Evrope i mediterana u Sarajevu iste godine. Mnogi meni dragi ljudi su se ovime "ovjekovječili", lol.

No da ne bude sada ovo-ono, moram reći nešto o teoretskoj pozadini koncepta. Naime, radi se o parodiji ( toliko je očigledno ). O parodiji na temu balkanske "turbofolkmanije", lokalnog quasi DŽET SET-izma i quasi KNOW-HOW/a. U vremenu sprovodjenja radikalne, namjerne ruralizacije urbanih sredina, parodija je jedini koncept koji možete zastupati a da ne ispadnete smiješni. Istinski kvalitetna realizacija umjetničkih koncepata je pod takvim okolnostima naučna fikcija. Osim ako se živi i punim plućima udiše Bugarsko 7/8.


05.12.2007.

... (C) u sedamnaest činova, ne računajući prolog i epilog...













Moj ressentiment nije tajna... Za razliku od mitološkog osudjenika Sizifa, naša rabota je svojevoljna... Zbog toga još ogavnija... əb-ˈsər-di-zəm bi bez daljnjeg mogao biti proglašen dominantnim uvjerenjem, da ne kažem religijom; sljedbenika kolone mu svakoga dana odaju počast... Zar bi iko iole upoznat sa elementarnim sokratovskim definisanjem vječnosti uma bio u stanju ekstatično se klatiti uz quasi neartikulisane urlike bića intelektualnih kapaciteta jednog homoerectusa?

Od nepismenosti je jedino gora polupismenost. Ona je kuga urbanog organizma. Stvara privide i iluzije, uvjerenja koja tvore najizopačenije zablude. Stockhausen je rekao odista istinu, kada je, osvrčući se na vještački forsiranu postromantiku Trećeg rajha, izjavio: " Sravnili smo gradove... Sada možemo ispočetka. " The day after, kao jedinstvena prilika... No jednome Le Corbusier-u treba dati šansu...

"Jeb*o Corbusier-a ", reći će poletni pripadnik svoga roda u trenutku rijetke inspiracije...

Ekstra.

06.10.2007.

NAHE GENUG 2007










" Nahe genug - Die Musik und das Unmittelbare. " Nahe genug ist man selten und dann gleich wieder zu nah, wenn einen Musik berührt, vielleicht sogar gefangen nimmt. "Nahe genug" als musikalisch ästhetische Kategorie kann tatsächlich Rührung meinen, die Direktheit der Wirkung, das Unmittelbare, auch die Reflexion über das Unmittelbare. Es kann aber auch eine Unmittelbarkeit des Konzipierens und Produzierens von Musik meinen, wenn neben der distanziert raffinierten Musikbetriebsmaschine institutionalisierter Klangkörper der eigene Körper, das unmittelbar eigene Tun, das Selbstangefertigte, das Private, das betont Subjektive, gar das Intime des Individuums ins Zentrum rücken. Im weiten Feld zwischen "nahe genug" und "zu nahe" sowie zwischen den Polen einer konzeptuellen Direktheit einerseits und einer Unmittelbarkeit der Rührung andererseits bewegen sich zentrale musikprotokoll Produktionen dieses Jahres. Aleph Gitarrenquartett, Pierre Bastien, Friedrich Cerha, FM3 and Friends, Burkhard Friedrich, Beat Furrer, Bernhard Gander, Das Gemüseorchester, Goodiepal/Gæoudjiparl, Georg Friedrich Haas, Hanna Hartmann, Hofer/Baumgartner/Hofmüller/Hofmüller, Institut für transakustische Forschung, ensemble Intégrales, Peter Jakober, Philip Jeck, Tetsuo Kogawa, Jiri Konvrzek, Francisco Lopez, Olga Neuwirth, Owl Project, Michael Pinter, sha., Wolfgang Suppan, Staalplaat Soundsystem, RSO Wien, Ensemble Zwischentöne u.a. Susanna Niedermayr, Christian Scheib. MORE::MUSIKPROTOKOLL2007

09.08.2007.

Zmija by Cptn.N_fo

12.07.2007.

EXPERIMENTAL JET SET CONCE(P/R)

U vremenu quasi-džetsetizma vlada quasi-kultura. Umjetnost Banana republika je otjelotvorenje nesinhroniziranog paradiranja i lošeg kiča. Kao što bi bilo besmisleno u Somaliji danas investirati u plantažu lubenica, isto tako je besmisleno od Bosne danas očekivati istinsko masovno ubijeđenje da je BOJKOT trulog i do bola isprostituiziranog bunda od nerca mainstream-a od elementarnog značaja za društvo. U zemljama gdje su bogati ljudi pismeni ljudi ili se trude ne biti nepismenima, postoji kontinuitet u vrhunskoj umjetnosti. Omogućava se omasovljavanje iste, pojašnjava se svrha tišine i koncertnog bontona, postoje kriteriji koji definišu kvalitet. U Bosni i Hercegovini, bogati ljudi su uglavnom kulturološki analfabeti, a tradicionalna publika je naviknuta na koncertne šablone iz perioda nesvrstanosti. Mlađu populaciju hvata panika od sala s Muppet-Show balkonima ispred kojih su toaleti što neodoljivo odišu mirisima kolonskih voda amonijakalne note. S tim u vezi se danas koncertni bonton i koncertni ambijent u masi slengovski definišu riječju «SMOR» ujedinjenom s parolom «Dođoh, vidjeh, otiđoh» dok sva tri layer-a populacije, barem kada su progresivni koncepti umjetnosti u pitanju, složno primjenjuju već pomenutu prekrasnu revolucionarnu riječ: «BOJKOT». Nalazimo se u periodu tranzicije. Sudeći po trenutnoj realnosti u umjetnosti, u tranzitu smo iz malo čega u jedva nešto. EXPERIMENTAL JET SET CONCE(P/R)T je za ponekog. Lokaciono i konceptualno primjenjuje riječ «BOJKOT» kada su u pitanju mainstream i tri združena layer-a tranzitom smorenih. Malo Bach-a, Vivaldi-ja, edukacije u novoj muzici; malo filmova koji su pisali istoriju medija; malo emigrantskih bezdana i strasti, malo primjenjene umjetnosti...Sve to uz mogućnost da pored baklji kao praistorijskog izvora noćne rasvjete, pod subtilnim svjetlom uz live-prenos pijete pivo, kolu ili nešto treće. But no champaign or fancy coctails. Mi smo ipak samo eksperimentalni džet set. Written by BELMA BEŠLIĆ, 25.06.2006. Tuzla MORE::http://eksperimentalnidzetset.blogspot.com/

22.05.2007.

"NGC 3372 Lieder"









Nekada snaga uvjerenja ima odista svoju pozadinu u realnim megastrukturama. Metaforičan naziv se na sveopšte iznenadjenje ispostavi postojećim.

"In one of the brightest parts of the Milky Way lies a nebula where some of the oddest things occur..."

Kako god, poenta je muzička svita nazvana "NGC 3372 Lieder"; govori o putovanju kroz različite manifestacije uvjerenja... Naravno, kao i uvijek, reflektira samo jedno - uvjerenje samo.

02.12.2006.

BH Postmodernizam

Suludo je govoriti o postmodernizmu u BH okvirima, možda čak i bilo kojem drugom epohalnom (main) streamu kada se uopšte ne nalazimo na hronološkoj skali socioevolucije u okcidentalnom smislu. Nas zbog geografskog položaja od bure nove misli i promjena zapuhne povjetarac s primirisom ili i ponekim sjemenom nekog novog vremena koje padajući na tlo pušta korijenje u blato, pa jednom izniklo nešto biva oprašeno postojećim korovom koje je sveobuhvatilo i proželo svako živo. Svarena misao, jednom prošla kroz lokalni probavni trakt završava uglavnom kao đubrivo i samim tim na đubrištu istorije. Počinje emitovanje lokalnog smrada, nastaju mutantske konstrukcije koje se zbog kalendara koriste novim terminima, no u suštini i dalje imaju i šire zadah i vonj stege, nametanja, nepopustljivog i isključivog. Pojedinim velikim duhovima naših brda ne promakne suština; kadri su bili i biće da poput najelitnijih primjeraka ljudske vrste po povjetarcu namirišu suštinu orkana... No to je par svitaca u roju komaraca, dok se branimo od krvopija nemamo vremena za posmatranje sporadične ljepote suštinskih bljesaka... Umjesto da idemo za svjetlom, šamaramo se i ostajemo krvlju isflekani sve dok je vrijeme sa nas ne sapere. Neki od nas se umom izoluju od uboda pa ih ne svrbe toliko ta pod kožu snešena jaja, taj okot gamadi... Misli o nadnacionalno evropskom Erazma Roterdamskog, ideje humanizma, ideal o vladavini aristokratije uma i činjenice da samo obrazovanje i umjetnost mogu udaljiti čovjeka od barbarskog nagonskog... Sve smo mi to SUŠTINSKI PRESPAVALI i mimoišli... Kako onda da uopšte pojmimo postmodernu kada nam je i renesansa strana? Ovi predjeli nisu nikada živjeli suštinski progres uma, evoluciju poimanja. Stoga i jesmo nalik čistilištu, zatvoreni kao u kontejneru da smrad nazadnog ne bi zapahivao obale progresa. Još uvijek smo u vremenu rodovskih zajednica. Tek nas čeka renesansa. Od ( post ) moderne imamo struju i peglu. A da se na nas čekalo da potpomognemo naš um kojem čitav svijet duguje pomenuto, ne bi imali ni to. __________________

22.07.2006.

Poštovani









Dobro došli na MAIN...


OVO je MAIN STATION na putu ka podstation-ima.
S MaiN-a će Vas raznorazne već pomenute podstanice voditi do, vjerovatno željenih, informacija ( za kojima predpostavljamo tragate, inače ne biste ni stigli na MAIN, je li... )

Sve podstanice kao i MAIN biti će u neprestanom evoluiranju. Ako se smorite od sizifovskog idealiziranja i pokušaja quasi-art(ikuliranj)a od strane LIJEVIH BiH podstanica, imate mogućnost uputiti se ka bjelosvjetskim substation-ima s DESNE strane... Odatle možete dalje kuda hoćete ili nećete, a morali bi ste ipak...Nekako...

However...

Bolje vas našla...

20.07.2006.

nihil fit sine causa













- Causa –


Višedecenijska scenska bezidejnost i suzdržanost, nerazvijanje inovativnijih, hrabrijih načina prezentacije, komotitet u ustaljenoj formi, te poštovanje protokolrano-bontonskih normi čine više no razumljivim eksponencijalno multipliciranje zahtjeva za konačnim krajem sterilnosti.

Kao što je mutacija ( nadgradnja ) jedini garant opstanka specije ( pojma ) čija je postojanost postala upitna nakon dužeg perioda inferiornosti
zbog nedostatka određenih sposobnosti ( ubjedljivosti ), tako je i jednostavni sklop izvođača, prostora, te slušaoca – gledaoca, da bi zadovoljio i ostavio značajnijeg traga u kulturno-umjetničkoj svijesti, primoran postati kompleksnijim.

Jer, 21 – vi vijek ZAHTIJEVA novu estetiku; on zahtijeva SINTEZU psiholoških, filozofskih i socioloških refleksija koje čine osnovni elemenat periodnog sistema umjetnosti; zahtijeva njihovu ugradnju u kompleksnija jedinjenja misli i reprodukcije da bi konačni organizam mogao biti ubjedljiva i istinski doživljena fuzija izvedbene i primjenjene umjetnosti.

U ovom konkretnom projektu osnovna koordinata je MUZIKA, koja crpi inspiraciju iz već pomenutih refleksija i koristi VIZUELNO u svrhu bezupitne jasnosti poruke koja se želi prenijeti posjetiocu. Namjera je, između ostalog, dokazati
neispravnost sveopšteg uvjerenja da je «ozbiljna» muzika jedna konzervativna specija koja funkcioniše samo u okviru strogih pravila, jer nešto poput «ozbiljne» muzike nikada nije ni postojalo; postojalo je samo «ozbiljno» bavljenje muzikom i «ozbiljno» shvatanje nje.

Kroz uvođenje slušaoca – gledaoca u jedan podsvjesni svijet koji, poput sna, obiluje indicijama i metaforama, kroz boje i zvuke koji ispunjavaju prostor, te vizuelno dočarane subtilnosti, dolazi se do jedne nove kvalitete u dimenziji izvedbe.Cilj je poruka, neravnodušnost i doživljaj; cilj je probuđena emocija i relizovanje sve kompleksnosti vremena koje dijelimo i svijeta koji naseljavamo.

17.07.2006.

Nothing really ends, by dEUS









The plan it wasn't much of a plan

I just started walking
I had enough of this old town
had nothing else to do
It was one of those nights
you wonder how nobody died
we started talking
You didn't come here to have fun you said:
"well I just came for you"
But do you still love me?
do you feel the same?
Do I have a chance of doing that old dance
with someone I've been pushing away?
And touch we touched the soul the very soul,

the soul of what we were then
With the old schemes of shattered dreams lying on the floor
You looked at meno more than sympathy
my lies you have heard them
My stories you have laughed with my clothes you have torn
And do you still love me?

do you feel the same
And do I have a chance of doing that old dance again
Is it too late for some of that romance again
Let's go away, we'll never have the chance again
You lost that feeling

You want it again
More than I'm feeling
you'll never get
You've had a go at all that you know
You lost that feeling
so come down and show
Don't say goodbye let accusations fly like in that movie

You know the one where Martin Sheen waves his arm to the girl on the street
I once told a friend that nothing really ends
no one can prove it
So I'm asking you now could it possibly be
that you still love me?
And do you feel the same
Do I have a chance of doing that old dance again
Is it too late for some of that romance again
Let's go away, we'll never have the chance again
I take it all from you

I take it all from you
I take it all from you
I take it all from you
I take it all from you

I take it all from you


Cpt.N_fo
<< 01/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Svašta nešto

TZ
mi ritmo galerija
aorta-artwork
defence
Alija Kamber
Tuzla live
UNDO design
Damir Avdic
Rupa u zidu

MY PERSONAL INTER
Pablo Sainz Villegas
SKA PATROL
MACHINA

MORE::
OEWF

national geographic
The elegant universe
science daily
CERN
Planet quest
superstrings
NASA
ESA

SHA-ART
steirischerherbst.at

absolutearts.com
Journal of Contemporary Art
New Exhibtions of Contemporary Art
Museu d'Art Contemporani de Barcelona
BALTIC Centre for Contemporary Art
PS1 Contemporary Art Center
MACRO Museo d'Arte Contemporanea di Roma
Museo Guggenheim Bilbao
Guggenheim
Prado
Louvre
kunsthaus wien
paul klee
bauhaus.de
design museum
designaddict
design-museum.de

Musikästhetik und kognitive Musikpsychologie
sveti tekstovi

Y Chromosome and mtDNA haplogroups
Vizni režim
Konzulat SFRJ

Contact the Cptn.N_fo::
CptNFO@ice.is



BROJAČ POSJETA
17362

Powered by Blogger.ba