Vrijeme
Kao vrijeme je da se krene, je li... Taj već ofucani jezički konstrukt, karakterističan za legendarne i ne tako legendarne "apativce", koristim i ja evo... No bez namjere, čisto da započnem nekako post... I ne, ne post kao post, nego post kao post... Radim nekoliko stvari istovremeno... To mi nije baš najpametnije, to mi je zapravo veoma glupo, no bez obzira, radim... Multitasking je "blagodat" ( hajde da izbjegnemo riječ blagoslov ), ljudima data uoči svitanja 21-og vijeka... Ili su si je ljudi sami dali... Ili im je nametnuta... Kako god... Zanima me rezultat trenutnog napora. Zanima me u kolikoj mjeri je moguće manipulisati percepcijom vremena. Naseliti drugo vrijeme. Teleportirati slušaoca/gledaoca u drugu vremensku... Osovinu? Zanimaju me mehanizmi, analiziram ih, koji se koriste da od jedne sekunde napravimo tri, a od tri sekunde jednu... Poznati su mi neki... Neki ne... However... Whatever...
U vremenu quasi-džetsetizma vlada quasi-kultura. Umjetnost Banana republika je otjelotvorenje nesinhroniziranog paradiranja i lošeg kiča. Kao što bi bilo besmisleno u Somaliji danas investirati u plantažu lubenica, isto tako je besmisleno od Bosne danas očekivati istinsko masovno ubijeđenje da je BOJKOT trulog i do bola isprostituiziranog bunda od nerca mainstream-a od elementarnog značaja za društvo.
U zemljama gdje su bogati ljudi pismeni ljudi ili se trude ne biti nepismenima, postoji kontinuitet u vrhunskoj umjetnosti. Omogućava se omasovljavanje iste, pojašnjava se svrha tišine i koncertnog bontona, postoje kriteriji koji definišu kvalitet. U Bosni i Hercegovini, bogati ljudi su uglavnom kulturološki analfabeti, a tradicionalna publika je naviknuta na koncertne šablone iz perioda nesvrstanosti. Mlađu populaciju hvata panika od sala s Muppet-Show balkonima ispred kojih su toaleti što neodoljivo odišu mirisima kolonskih voda amonijakalne note.
S tim u vezi se danas koncertni bonton i koncertni ambijent u masi slengovski definišu riječju «SMOR» ujedinjenom s parolom «Dođoh, vidjeh, otiđoh» dok sva tri layer-a populacije, barem kada su progresivni koncepti umjetnosti u pitanju, složno primjenjuju već pomenutu prekrasnu revolucionarnu riječ: «BOJKOT».
Nalazimo se u periodu tranzicije. Sudeći po trenutnoj realnosti u umjetnosti, u tranzitu smo iz malo čega u jedva nešto.
EXPERIMENTAL JET SET CONCE(P/R)T je za ponekog.
Lokaciono i konceptualno primjenjuje riječ «BOJKOT» kada su u pitanju mainstream i tri združena layer-a tranzitom smorenih.
Malo Bach-a, Vivaldi-ja, edukacije u novoj muzici; malo filmova koji su pisali istoriju medija; malo emigrantskih bezdana i strasti, malo primjenjene umjetnosti...Sve to uz mogućnost da pored baklji kao praistorijskog izvora noćne rasvjete, pod subtilnim svjetlom uz live-prenos pijete pivo, kolu ili nešto treće. But no champaign or fancy coctails. Mi smo ipak samo eksperimentalni džet set.
Written by BELMA BEŠLIĆ, 25.06.2006. Tuzla
MORE::http://eksperimentalnidzetset.blogspot.com/ 
Suludo je govoriti o postmodernizmu u BH okvirima, možda čak i bilo kojem drugom epohalnom (main) streamu kada se uopšte ne nalazimo na hronološkoj skali socioevolucije u okcidentalnom smislu. Nas zbog geografskog položaja od bure nove misli i promjena zapuhne povjetarac s primirisom ili i ponekim sjemenom nekog novog vremena koje padajući na tlo pušta korijenje u blato, pa jednom izniklo nešto biva oprašeno postojećim korovom koje je sveobuhvatilo i proželo svako živo. Svarena misao, jednom prošla kroz lokalni probavni trakt završava uglavnom kao đubrivo i samim tim na đubrištu istorije. Počinje emitovanje lokalnog smrada, nastaju mutantske konstrukcije koje se zbog kalendara koriste novim terminima, no u suštini i dalje imaju i šire zadah i vonj stege, nametanja, nepopustljivog i isključivog. Pojedinim velikim duhovima naših brda ne promakne suština; kadri su bili i biće da poput najelitnijih primjeraka ljudske vrste po povjetarcu namirišu suštinu orkana... No to je par svitaca u roju komaraca, dok se branimo od krvopija nemamo vremena za posmatranje sporadične ljepote suštinskih bljesaka... Umjesto da idemo za svjetlom, šamaramo se i ostajemo krvlju isflekani sve dok je vrijeme sa nas ne sapere. Neki od nas se umom izoluju od uboda pa ih ne svrbe toliko ta pod kožu snešena jaja, taj okot gamadi...
Misli o nadnacionalno evropskom Erazma Roterdamskog, ideje humanizma, ideal o vladavini aristokratije uma i činjenice da samo obrazovanje i umjetnost mogu udaljiti čovjeka od barbarskog nagonskog... Sve smo mi to SUŠTINSKI PRESPAVALI i mimoišli... Kako onda da uopšte pojmimo postmodernu kada nam je i renesansa strana? Ovi predjeli nisu nikada živjeli suštinski progres uma, evoluciju poimanja. Stoga i jesmo nalik čistilištu, zatvoreni kao u kontejneru da smrad nazadnog ne bi zapahivao obale progresa.
Još uvijek smo u vremenu rodovskih zajednica. Tek nas čeka renesansa. Od ( post ) moderne imamo struju i peglu. A da se na nas čekalo da potpomognemo naš um kojem čitav svijet duguje pomenuto, ne bi imali ni to.
__________________ 
